Političke institucije EU

8. listopada 2020.

Tijekom prošle školske godine održali smo četiri od pet edukativnih radionica u sklopu projekta političke institucije EU kojeg sufinancira Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Zadnju, petu edukativnu radionicu održali smo u utorak 06. listopada 2020. godine u Srednjoj školi Matije Antuna Reljkovića.

Europska ideja je slijed planova i projekata suradnje povezivanja i udruživanja, nastala na savjesti o zajedničkoj europskoj baštini i kulturi te na povijesnom interesu europske politike kao i na teorijama i praksi.

Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman je 1950. godine predložio integraciju industrija za ugljen i čelik Zapadne Europe. Kao rezultat toga, 1951. godine osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) – Montana Unija, sa šest država članica: Belgija, Zapadna Njemačka, Luksemburg, Francuska, Italija i Nizozemska.

Na edukativnim radionicama obuhvaćeni su svi osnivački Ugovori EU: od Europske zajednice za ugljen i čelik preko Rimskih ugovora, Bijela knjiga, Ugovora iz Maastrichta poznatog i kao Ugovora o funkcioniranju EU, Amsterdamski ugovor, Ugovor iz Nice do reformskog Lisabonskog ugovora. Lisabonski ugovor predstavlja novu fazu u procesu stvaranja sve tjesnije unije naroda Europe. U svijetu koji se brzo mijenja, Europljani od EU očekuje da se pozabavi pitanjima kao što su globalizacija, klimatske i demografske promjene, sigurnost i energija. Lisabonski sporazum će ojačati demokraciju u EU, kao i mogućnost promicanja interesa njezinih građana na svakodnevnoj osnovi.

Izvore prava EU čine Osnivački ugovori i drugi ugovori koje su između sebe zaključile države članice, akti institucija EU koji se donose na temelju takvih ugovora, praksa Europskog suda, te opća načela prava EU.

Pravo EU moguće je podijeliti na primarno i sekundarno. Primarno pravo čine akti država članica. Riječ je o pravnim izvorima koje su izravno, bez posredovanja institucija Unije prihvatile države članice. Primarno pravo čine osnivački ugovori.

Sekundarno pravo proizlazi iz Osnivačkih ugovora na temelju njihovih izričitih odredaba. Ono nastaje aktivnošću institucija EU. Sekundarni izvori prava EU propisani su čl. 288 UFEU, te razlikuje: uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja.

Lisabonskim ugovorom došlo je i do promjena u institucionalnoj strukturi EU. Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora institucije Europske unije dijele se na političke i nepolitičke. Nepolitičke institucije EU su: Sud Europske unije, Europska središnja banka i Revizorski sud. Političke institucije EU su: Europski parlament, Europska komisija, Vijeće EU i Europsko vijeće.

Države članice Europske unije se svakih šest mjeseci izmjenjuju u predsjedanju Vijećem. Za vrijeme tog šestomjesečnog razdoblja predsjedništvo predsjeda sastancima na svim razinama u Vijeću i tako pomaže osigurati kontinuitet rada EU-a u Vijeću. Dana 01. siječnja 2020. godine Hrvatska je po prvi put preuzela predsjedanjem Vijećem Europske unije.

Više….

Projekt “Zlatne godine”

Projekt “Zlatne godine”

Cilj projekta: uključivanje osoba starije životne dobi u život zajednice kroz organizaciju aktivnosti koje su...